Ovim medjunarodnim standardom opisano je odredjivanje ostatka (pepela) pri paljenju papira, kartona i celuloze na 525 C. Primenljiv je na sve tipove uzoraka papira, kartona i celuloze. Pepeo se može sastojati od a) mineralnih materija u celulozi i različitih ostataka hemikalija korišćenih pri proizvodnji, b) metalnih materija koje potiču od cevovoda i mašina, i c) punilaca, pigmenata, prevlaka ili ostataka različitih aditiva. U uzorcima koji sadrže kalcijum-karbonat, praktično ne postoji razlaganje karbonata do pepela na 525 C. Drugi punioci i pigmenti kao što su glina i titanijum-dioksid takođe ostaju nepromenjeni na 525 C. Prema tome, ostatak pri paljenju, odredjen prema ovom medjunarodnom standardu, omogućava dobru procenu ukupne neorganske materije u uzorku, pri čemu je obezbeđeno da uzorak ne sadrži druge minerale koji se razlažu na ovoj ili nižim temperaturama. Npr. magnezijum-karbonat I kalcijum-sulfat se, barem delimično, razlažu na temperaturama nižim od 525 C.
POVUČEN
SRPS H.N8.136:1987
POVUČEN
SRPS ISO 1762:2014
95.99
Povučen
31. 8. 2017.
POVUČEN
SRPS ISO 1762:2017