Merenje radioaktivnosti u životnoj sredini – Zemljište – Deo 3: Metoda ispitivanja radionuklida koji emituju gama zračenje pomoću gama spektrometrije
Measurement of radioactivity in the environment - Soil - Part 3: Test method of gamma-emitting radionuclides using gamma-ray spectrometry (ISO 18589-3:2023, Corrected version 2024-08)
Ovaj dokument utvrđuje identifikaciju i merenje aktivnosti u zemljištu velikog broja radionuklida gama-emitera korišćenjem gama spektrometrije. Ova nedestruktivna metoda koja se može primeniti na veće zapremine uzoraka (približno do 3 l) obuhvata određivanje svih prisutnih γ-emitera energije između 5 keV i 3 MeV jednim merenjem. Generička metoda ispitivanja i osnove korišćenja gama spektrometrije opisane su u ISO 20042. Ovaj standard mogu primeniti laboratorije koje vrše rutinska merenja radioaktivnosti pošto većinu radionuklida karakterišu gama zraci između 40 keV i 2 MeV. Ova metoda se može primeniti korišćenjem germanijumskog ili drugog tipa detektora sa rezolucijom boljom od 5 keV.
Ovaj dokument se bavi metodama i praksama za određivanje aktivnosti radionuklida gama-emitera prisutne u zemljištu, uključujući stene iz stenovitog tla i rude, građevinskom materijalu i proizvodima, grnčariji, itd. Ovo uključuje zemljište i materijal koji sadrži prirodni radioaktivni materijal (NORM) ili one iz tehnoloških procesa koji uključuju materijal sa tehnološki povećanom prirodnom radioaktivnošću (TENORM) (npr. eksploatacija i prerada mineralnog peska ili proizvodnja i upotreba fosfatnog đubriva), kao i mulja i sedimenta. Ovo određivanje aktivnosti radionuklida gama-emitera se obično vrši u svrhu zaštite od zračenja. Pogodan je za nadzor životne sredine i inspekciju lokacije i omogućava, u slučaju akcidenta, brzu procenu gama aktivnosti uzoraka zemljišta. Ovo se može odnositi na zemljište iz vrtova, poljoprivrednog zemljišta, urbanih ili industrijskih lokacija koje mogu sadržati građevinski šut, kao i zemljište koje nije pod uticajem ljudskih aktivnosti.
Kada je potrebna karakterizacija radioaktivnosti neprosejanog materijala iznad 200 μm ili 250 μm, petrografske prirode ili antropogenog porekla, kao što je građevinski šut, ovaj materijal se može usitniti da bi se dobio homogen uzorak za ispitivanje kako je opisano u ISO 18589‑2.
