Telefon: (011) 7541-421, 3409-301, 3409-335, 6547-293, 3409-310
E-mail: Prodaja standarda: prodaja@iss.rs Seminari, obuke: iss-edukacija@iss.rs Informacije o standardima: infocentar@iss.rs
Stevana Brakusa 2, 11030 Beograd
Glavni meni

„Smernice za korišćenje inkluzivne terminologije u ISO i IEC dokumentima“ i „Smernice za angažovanje interesnih strana“

Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) i Međunarodna elektrotehnička komisija (IEC) objavile su „Smernice za korišćenje inkluzivne terminologije u ISO i IEC dokumentima“. Ovaj dokument pruža jasan okvir za izradu i reviziju međunarodnih standarda. Cilj je podsticanje dosledne upotrebe izraza koji su prihvatljivi za sve korisnike, bez obzira na njihov pol, rod, rasu, boju kože ili religiju.

Nove smernice direktno podržavaju Opšte ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih nacija (UN), sa posebnim akcentom na ciljeve SDG 5 (Rodna ravnopravnost) i SDG 10 (Smanjenje nejednakosti). Dokument je namenjen svima koji učestvuju u razvoju i donošenju standarda i srodnih dokumenata. Smernice pomažu da standardi postanu globalno relevantniji i oslobođeni barijera za upotrebu.

Vodeći principi i zamena zastarelih (napuštenih) izraza su sledeći:

Eliminisanje pristrasnosti i stereotipa: Inkluzivna terminologija prenosi poštovanje prema svima, sprečava diskriminaciju i isključivanje, te podstiče bolju saradnju među stručnjacima.

Napuštanje spornih konotacija: Izrazi koji nose negativne ili isključujuće društveno-kulturne konotacije u tehničkom kontekstu, poput „crna lista” (blacklist) i „bela lista” (whitelist), zvanično su napušteni.

Jezik koji stavlja osobu na prvo mesto: Umesto upućivanja na stanje ili invaliditet, smernice nalažu korišćenje formulacija poput „osoba sa invaliditetom” umesto zastarelih i napušenih sinonima.

Izbegavanje rodno obojenih izraza: Tehnički opisi objekata, zanimanja ili titula ne bi trebalo da budu nepotrebno rodno obojeni.

Smernice nalažu da se svi novi dokumenti od samog početka razvijaju uz korišćenje inkluzivnog jezika. Za postojeće standarde, u kojima su neki neinkluzivni tehnički izrazi duboko ukorenjeni kroz zakone, ugovore ili mašinske jezike, predviđena je postupna tarnzicija u praksi odnosno fazni (postupni) pristup. Tokom ovog tranzicionog perioda, zastareli izrazi se u revizijama označavaju kao „napušteni” u tački sa terminima i definicijama, dok se u samom tekstu novi inkluzivni termin kao preporučen navodi na prvom mestu.

Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) izdala je nove „Smernice za angažovanje interesnih strana“ kako bi osigurala da se čuju svi glasovi u procesu donošenja standarda. Ovaj dokument direktno podržava ispunjenje ciljeva „ISO strategije 2030“. Cilj je stvaranje inkluzivnijih i globalno relevantnih standarda spremnih za buduće izazove.

Smernice su namenjene nacionalnim telima za standardizaciju (NSB), komitetima i radnim grupama. Oni pružaju praktične korake za pronalaženje, privlačenje i zadržavanje različitih stručnjaka. Poseban akcenat stavlja se na uključivanje do sada nedovoljno zastupljenih grupa. To obuhvata civilno društvo, mlade i nove kategorije stručnjaka.

Ključne elemente novih smernica čine: 

Definisane jasne kategorije učesnika: smernice precizno klasifikuju interesne strane u osam grupa. Oni uključuju industriju, vladine organe, potrošače, sindikate, akademiju, nezavisna tela za sertifikaciju i nevladine organizacije. 

Praćenje bilansa i učešća: nacionalna tela imaju zadatak da redovno revidiraju sastav komisija. Time se sprečava dominacija pojedinačnih interesa i podstiče rodna i geografska raznolikost. 

Digitalna pristupačnost: istaknuta je važnost virtuelnih sastanaka i Platforme za onlajn donošenje standarda (OSD). Ovi alati olakšavaju zajedničku izradu nacrta, davanje primedbi za nacrte na javnoj raspravi i glasanje.

Stroža pravila za aktivnost: Smernice predviđaju isključenje stručnjaka koji su trajno neaktivni. Preporuka je da se članovi sključuju ako propuste dva uzastopna sastanka radne grupe.

Procesi opisani u brošuri oslanjaju se na šest osnovnih principa Svetske trgovinske organizacije (WTO). To su otvorenost, transparentnost, izgradnja konsenzusa, globalno učešće i oslanjanje na najbolju međunarodnu praksu. Konsenzus ostaje ključni stub, pri čemu se naglašava da opšti sporazum ne mora nužno da znači i jednoglasnost u donošenju odluka.

Prevod ove dve publikacije na srpski jezik obezbedili su studenti Fakulteta bezbednosti Univerziteta u Beogradu prilikom obavljanja prakse u Instititu za standardizaciju Srbije i one su sada javno dostupne na linku https://iss.rs/sr_Cyrl/promotivne-publikatsije_p609.html